¤ Grl vitaut a kidni ¤

Kuiš. nedjelja je.
Sve je zakurac,moram otvorit knjigu i napokon počet nešto učit.
Neda mi se,neam snage,živaca i volje.Toliko toga nam se nakupilo.Odvratno ne želim ni razmisljat o tome.
Stvari se mjenjaju jelda?!Bilo nam je super jučer.
Ali danas,opet se vratio onaj neki osječaj u meni,koji me jednostavno guši,neda mi naprijed,neda mi da budem onakva kakva želim biti.
Nisam sigurna sta da kazem i dali bi bilo pametno izjasnit neke stvari.
Htjela bi,stvarno bi,vristati sto me muci i dati svima do znanja da sam ovih dana izgubljena.
Zaista jesam. Negdje duboko u svim svojim sranjima i pokusajima da se svidim drugima i da me zavole jer sam takva kakva jesam,djetinjasta i hiperaktivna,cak i kad mi nije dan,izgubila sam sebe.
Nemrem više slušat neke ljude,njihove priče i gledat ih kako se pretvaraju da je sve savršeno.Onda se opet poželim vratiti na staro,gdje su me cjenili jer sam stalno vesela i sretna!
A ovdje,u ovom mom trenutnom svijetu ljudi za koje pomisliš da su ti prijatelji te gledaju s visoka jer nisi kao oni.
Ali meni zaista nie stalo do toga da budem kao oni,jer nemam potrebu radit ono što rade i drugi.Meni je stalo do toga da ja budem sretna.
Jučer mi je stvarno bilo lijepo.Čudno je.Sretna sam ali nisam..neznam,sve je kako treba biti,ali nešto fali..

Dižem srednjak svijete-rađe ostajem dijete!